Pošlo društvo u lov.
Rezervirali su dvokrevetne sobe, ali nitko nije htio dijeliti sobu s Perom, koji je užasno hrkao.
Odlučili su da nije pošteno da jedan isti svo vrijeme bude s njim pa će se smjenjivati.
Poslije prve noći uz Peru, jedan od njih je ustao sav razbarušen i s ogromnim podočnjacima.
Ostali su zabrinuto pitali: Čovječe, što se dogodiilo?
– Pero je toliko hrkao da sam cijelu noć prosjedio u krevetu i gledao.
Sljedeće noći je drugi bio na redu. Ujutru isto – izgledao je strašno blijed, podbuhao, jedva se držao na nogama.
Pitali su: Kako je bilo? Izgledaš grozno!
– Bilo je nepodnošljivo. Pero struže kao pilana. Cijele noći sam ga samo gledao.
Slično su prošli i ostali.
Onda je na red došao Mujo.
Ujutru se pojavio odmoran i čio, uređen i odlično raspoložen.
– Dobro jutro, družino!
Nisu mogli vjerovati svojim očima. Pitali su: Kako sad to?
– Dakle, spremali smo se za spavanje. Prišao sam Peri, zagrlio ga, pipnuo mu stražnjicu uz nježan osmijeh i poljubio za laku noč.
Poslije je cijele noći Pero sjedio i gledao mene…
